Kolendić, Petar, hrvatski književni povjesničar (Dubrovnik, 17. IX. 1882 – Beograd, 14. IV. 1969).
Studij slavistike i klasične filologije završio u Beču, gdje je i doktorirao 1908. Nakon studija radio je kao gimnazijski profesor u Kotoru, Šibeniku i Sinju, a potom bio profesor na Filozofskome fakultetu u Skoplju (1923–41) i Beogradu (1945–55). Od 1946. bio je redoviti član Srpske akademije nauka. Proučavao je ponajprije staru hrvatsku književnost, i to dubrovačku, a istraživao je i književnu baštinu franjevačkih samostana po Dalmaciji i Bosni. Otkrio je mnogobrojna imena nepoznata književnoj povijesti do tada, utvrđivao autorstvo pojedinih rukopisa i detaljno ih opisivao, objavljivao djela starih pisaca te istraživao odnose dubrovačke književnosti prema talijanskoj. Kao pozitivist smatrao je da se posao književnog povjesničara mora temeljiti na prikupljanju što većega broja pouzdanih činjenica, utvrđenih i provjerenih na izvorima, u knjižnicama i arhivima. Dio njegovih studija okupljen je u knjizi Iz staroga Dubrovnika (1964).