Antoljak, Stjepan, hrvatski povjesničar (Doboj, 29. VIII. 1909 – Zagreb, 2. IX. 1997). Diplomirao 1933. i doktorirao 1935. povijest na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je asistent (1934–41) i docent (1941–46). Bio je potom ravnatelj Državnog arhiva u Zadru (1946–52), znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci (1953–56), profesor na Filozofskome fakultetu u Skoplju (1956–69), Prištini (1963–69) i Zadru (1969–79). Dopisni član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (MANU) od 1979. Proučavao povijest hrvatskog i makedonskog naroda, poglavito srednjovjekovno razdoblje, a važne prinose ostvario istraživanjem starije hrvatske književnosti i povijesti umjetnosti. Priredio zbirku građe iz Državnog arhiva u Zadru Mješovita građa (Miscellanea, I–IV, 1949–52), građu za srednjovjekovnu povijest Hrvata i balkanskih naroda (Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji vijek, 1978), a kao predavač pomoćnih povijesnih znanosti u Skoplju objavio je na makedonskom jeziku priručnik Pomoćne povijesne znanosti (Pomoćni istoriski nauki, 1966). Autor je i niza monografskih djela, među kojima se ističu Pregled hrvatske poviesti (1942., 1944., prošireno izdanje 1994. u suradnji s drugim autorima), prvi repetitorij u hrvatskoj povijesti znanosti u kojem se kronološki predstavlja povijest hrvatskog naroda, Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj (1956), sinteza pokreta hrvatskog seljaštva od srednjega vijeka do kraja XIX. st., »Pacta« ili »Concordia« od 1102. godine (1980), kritička raščlamba sporazuma između 12 hrvatskih plemena i ugarskog kralja Kolomana, Hrvatska historiografija do 1918, I–II (1992., dopunjeno izdanje 2004), pregled razvoja hrvatske historiografije od srednjega vijeka do početka XX. st., Renesansa hrvatske historiografije: dosadašnje, sadašnje i buduće zadaće (1996) i dr. Najvrjednije studije i rasprave iz hrvatske povijesti sakupljene su u djelu Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi (1992). Dobio je Nagradu za znanost za životno djelo (1977).
