Lisičar, Petar, hrvatski povjesničar i arheolog (Blato na Korčuli, 14. II. 1908 – Split, 5. IX. 1987). Diplomirao (1932) klasičnu filologiju, povijest staroga vijeka i arheologiju u Beogradu, gdje je 1951. doktorirao tezom Crna Korkira i kolonije antičkih Grka na Jadranu. Od 1938. bio je srednjoškolski profesor u Splitu, 1948–59. predavao je opću povijest staroga vijeka na Filozofskome fakultetu u Skoplju, a potom isti predmet (od 1959. do umirovljenja 1978) na Filozofskome fakultetu u Zadru. U znanstvenom radu ponajviše se bavio antičkom poviješću otoka Korčule, arheološkom problematikom Dalmacije i Makedonije, grčkom kolonizacijom istočnojadranskoga prostora te općom poviješću staroga vijeka. Objavljivao radove u strukovnim časopisima i publikacijama Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starinar, Živa antika, Radovi. Djela: Egipat u starom vijeku (1956), Historija antičkih Grka (Istorija na antičkite Grci, 1961), Pregled historije istočnih naroda (1966), Grci i Rimljani (1971), Stari Istok (1975).
Lisičar, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
