Skip to main content

Jurkić – Šunjić, Mira, hrvatska prevoditeljica (Sarajevo 1910 – Zagreb 1988).

Rođena je u Sarajevu 12. svibnja 1910. Otac joj je bio profesor, književnik i javni djelatnik, tajnik Matice hrvatske, Mirko Jurkić (Livno, 24. ožujka 1886.-Zagreb, 27. prosinca 1965). Mira Jurkić – Šunjić bila je vrsna prevoditeljica engleskog jezika u British Councilu (Britanskom savjetu) u Zagrebu 1934 – 1941. Javnosti je manje poznato kako je riječ o prevoditeljici jednoga od najpopularnijih u svijetu književnih djela za djecu, „Alica u zemlji čuda“.

Mira Jurkić-Šunjić ostati će trajno zabilježena u hrvatskoj kulturi i kao prevoditeljica klasika rane engleske književnosti i to između 8. i 11. stoljeća te klasike od 14. do 15. stoljeća. Prijevodi su objavljeni u „Antologiji staroga engleskoga pjesništva“ s autoričinim komentarima. Djelo je objavljeno 1999, u nakladi Hrvatske sveučilišne naklade iz Zagreba. Ovu književnost zbog velikih promjena što su se u engleskom jeziku dogodile od 15. stoljeća nadalje, u izvorniku mogu čitati samo stručnjaci. Stoga se djela nastala u razdoblju između 7. i 15. stoljeća moraju prevoditi i na suvremeni engleski jezik, i to za čitateljstvo kojemu su ona nacionalna književna baština. Kako je to vrlo zahtjevan posao, ni prijevodi na suvremeni engleski jezik nisu mnogobrojni (premda ih ima i iz pera značajnijih pjesnika poput američkoga Ezre Pounda i irskog nobelovca Seamusa Heaneya).

Od 1951 – 1957. dopustili su joj raditi kao honorarnoj lektorici engleskog jezika na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tada, slijedi novo kažnjavanje, te ona kao mnogi istaknuti hrvatski intelektualci tog vremena, dekretom biva prisiljena preseliti se u Makedoniju i ondje raditi, odvojena od obitelji, 1958. – 1965. godine. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju osnovala je Katedru za anglistiku i poput prof. Antoljaka (Stjepan Antoljak, Doboj, 1909.-Zagreb,1997., poznati hrvatski povjesničar)., Vuka Pavlovića, (rođen kao Pavao Wolf u Koprivnici 1894., umro u Zagrebu 1976., hrvatski filozof i pjesnik), Lovre Matačića i drugih Hrvata, zadužila makedonsku znanost i kulturu. Tek nakon umirovljenja omogućen joj je povratak u Zagrebu 1965., gdje umire 1988. godine.