Ulrich [u’lrih], Antun, hrvatski arhitekt (Zagreb, 24. IX. 1902 – Zagreb, 27. III. 1998). Studirao 1923–27. na Umjetničkoj akademiji u Beču (J. Hoffmann). U Zagrebu vodio arhitektonski atelijer (1942–45), djelovao u Urbanističkom institutu Hrvatske u Zagrebu (1947–49), potom vodio projektni atelijer »Ulrich« (1953–66). Došavši u Zagreb kao formirana stvaralačka osobnost (asistirao Hoffmannu u izvedbi austrijskog paviljona za svjetsku izložbu u Parizu, 1925–26), postao je jedan od prvih promicatelja moderne arhitekture u Hrvatskoj, osobito na projektima za Veslački klub na Savi (1929) i kuću u Petrovoj ulici (1932). Čistoću oblika i minimalističku kompoziciju primijenio je u stambenoj arhitekturi, osobito obiteljskim kućama u Jurjevskoj ulici (1935) i nizu stambeno-poslovnih zgrada u Marinkovićevoj ulici (s F. Bahovcem, 1934), na Preradovićevu trgu 5 s kinom (sa S. Kliskom, 1937) i dr. te na zgradi Kliničke i zakladne bolnice na Rebru, koja se ističe funkcionalnošću tlocrta (s Kliskom i Vladimirom Juranovićem, 1936–41). Zagrebački urbani krajolik oblikovao je projektom Aleksandrovih stuba u Dežmanovu prolazu (1935) i stuba u Dvorničićevoj ulici (1936). Ekonomičan izraz obogatio je humanim pristupom na projektima škola u Slavonskom Brodu (1946. i 1953) i Hercegovačkoj ulici u Zagrebu (1952). Kao autor i koautor ostvario je velike projekte: zgradu Predsjedništva vlade FNRJ u Beogradu (1947), vojnu bolnicu u Splitu (1958–65) te poslovnu zgradu »Vjesnika« u Zagrebu (1960–72). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1971).
Njegovo se ime spominje u kontekstu početaka skopskog Tehničkog fakulteta iz kojeg je kasnije nastao Arhitektonski fakultet.
Ulrich, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.