Skip to main content

Štimac, Anđelko, hrvatski glumac i redatelj (Slakovci kraj Vinkovaca, 24. V. 1909 – Rijeka, 13. XII. 1995).

Državnu glumačku školu završio u Zagrebu (1929). Nastupao u zagrebačkom HNK-u te u kazalištima u Beču, Beogradu, Skoplju i Osijeku, a uspješnu karijeru ostvario nakon II. svjetskog rata u riječkom HNK-u. Istaknuo se interpretacijom karakternih uloga kao što su Pomet (M. Držić, Dundo Maroje), Jago (W. Shakespeare, Otelo), Polonije (W. Shakespeare, Hamlet), Guša (J. Kosor, Požar strasti) te portretiranjem mnoštva likova M. Krleže (Leon, Ignjat Glembaj, Klanfar, Oliver Urban). Zapažene su i njegove režije Shakespeareovih djela (Macbeth, Rikard III., Romeo i Julija, Otelo, Hamlet), C. Goldonija (Ribarske svađe), A. Šenoe (Seljačka buna, Zlatarevo zlato) i M. Krleže (U logoru, Glembajevi). Autor je nekoliko dramatizacija (E. Zola, Grijeh; A. Šenoa, Zlatarevo zlato i Seljačka buna), prijevoda s njemačkog jezika (F. Schiller, Don Carlos) i izvornih dramskih djela (Automelodija, Kastavski kapitan). Glumio je i na filmu (F. Hadžić, Službeni položaj, 1964). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1973.

fotografija: primorskihrvat.hr


Štimac, Anđelko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.