Ime fotografa Miroslava Beljana jedno je od najzaslužnijih imena za uspon umjetničke fotografije u Makedoniji, u rangu braće Manaki. Njegova fotografska radionica u Ohridu više ne postoji, ali njegove fotografije dokaz su kako je ovaj Hrvat pomogao razvoju makedonske fotografije.
Krajem 20-ih godina prošlog stoljeća veliki broj mladih ljudi iz cijele Kraljevine Jugoslavije dolazi živjeti i raditi u Makedoniju, privučeni dobrom ponudom posla i egzotikom ovog nepoznatog kraja mlade Jugoslavenske Kraljevine. Jedan od njih je i hrvatski fotograf Miroslav Beljan.
Beljan je rođen u Zagrebu 1909. godine. Tamo je naučio umijeće fotografije, oslanjajući se na napredne austrijske i njemačke fotografske tehnike, kao i umjetničku estetiku avangardnog njemačkog filma, koji je bio jedan od najmodernijih u europskoj umjetnosti tog vremena. Krajem 1920-ih Beljan dolazi u Strugu gdje surađuje s makedonskim fotografom Stavrom Poposkim. Početkom 1930-ih otvorio je fotografsku radnju u Ohridu, koja se nalazila u blizini pansionskog hotela Bellevue u blizini Ohridskog jezera. U Ohridu upoznaje i ženi svoju ljubav – Makedonku, Ohridjanku koja je kasnije radila kao fotograf u Vojnoj bolnici. Cijeli život proveo je u Ohridu gdje je i umro 1998. godine.
Miroslav Beljan u svom studiju u Ohridu stvara svojevrsni filmski studio u kojem osim dvodimenzionalne dekorativne pozadine, Beljan ukrašava i prednji dio, tako da je cijeli ambijent oko likova na fotografiji dio je uzbudljivog scenarija. Zatim koristi svjetla na svakom liku na fotografiji, kao i tehnike dubokog fokusa koje hvataju i najsitnije detalje. Kasnije je fotografije u laboratoriju doradio diskretnim retuširanjem. Krajnji rezultat je sjajan – svaka fotografija izgleda kao snimak iz holivudskog ili njemačkog Art Noir filma.
U Ohridu više ne postoji fotografska radnja Miroslava Beljana, a sjećanja na njegov rad i život polako blijede. Srećom, oko 2005. godine Makedonski centar za fotografiju i profesor Robert Jankulovski ovjekovječio je njegov rad i izložio neke od njegovih fotografija na izložbi i biltenu u Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju, a ova je izložba kasnije postavljena u New Yorku.
Текстот на македонски јазик е објавен во Лексиконот на странски сликари во Македонија помеѓу 1850-1950.
